недеља, 29. новембар 2015.





                     ORLOVI  RANO  LETE
                           Branko  Copic                           

Književni rod: epika
Književna vrsta: roman
Mesto radnje: Bosanska krajina, selo LIPOVO
Vreme radnje: Pred početak Drugog svetskog rata i za vreme okupacije (jesen 1940. i proleće 1941.)
Glavni likovi: Jovanče, Stric, Nikolica, Đoko Potrk, Lazar Mačak i Lunja.Sporedni likovi: Poljar Lijan, učiteljica, učitelj i Nikoletina Bursać

ТЕМА:Kako je proticalo nemirno i burno dečaštvo Jovančetove družine
Ideja (poruka): Poruka je u naslovu romana. Orao i soko u narodnoj poeziji simboli su slobode i hrabrosti. Za ove dečake rekli bismo pre da su orlići, u teškim iskušenjima oni su raširili svoja krila i počeli rano da lete, to jest, postali su pravi orlovi. Prerano suočavanje sa surovošću i nepravdom; još nedozreli (dečaci) morali su boriti se za opstanak i slobodu, ili što bi Njegoš rekao: "Mlado žito, navijaj klasove, pređe roka došla ti je žnjetva".

Fabula

Roman počinje opisom Prokinog gaja, pošto se na toj sceni zbiva najveći deo radnje. "Zapuštena, gusta i prilično velika šuma, na sat hoda od podnožja planine" sa obiljem "zapuštenih krošanja". Tu je i grob hajduka Jovančeta, na samoj ivici gaja. Tepsija, zaravan u Prokinom gaju, mesto je gde su deca najčešće boravila.

Zaplet

Nastaje kad početkom te školske godine u selo Lipovo stigne novi učitelj, "zloćud stariji čovek", pijanac, nevaspitan, mrk, zlovoljan, svadljiv, koji je po kazni iz grada premešten u selo. Imao je nos crven kao paprika, a obraze podbule - sve od rakije. Đaci su bili uplašeni i zažalili su za dobrom, leptirastom plavom učiteljicom Lanom. S tim se nikako nije mogao pomiriti Stric, najviši đak u razredu, te je za učitelja smislio originalan nadimak: gospodin Paprika. Ova vest iz zadnjih redova širila se po poznatom sistemu "javi dalje" i kad je stigla do polovine učionice, učitelj je primetio šaputanje i dreknu: "Šta vi tu šapućete, a"? Preplašenom đaku, kod kojeg se zaustavio , same izleteše reči: "Molim, gospodine Paprika, kažu da se vi zovete gospodin Paprika." Naravno, učitelj je besno tražio da se javi kumJovanče je hrabro preuzeo odgovornost na sebe, a Stric je dobio zadatak da nađe prut. Da ne bi dobio batine, Jovanče iskače kroz prozor i tu nastaje opšta trka za njim uz šalu i smeh. U nastavku pisac nas postupno upoznava sa dečacima članovima "hajdučke družine" koja se "odmetnula" zbog zuluma njihovog učitelja Paprike. Družina se postepeno uvećava: prvo Jovanče, zatim Stric, pa Đoko Potrk, Lazar Mačak...Članovi družine polažu zakletvu na grobu hajduka Jovančeta, čukundede njihovog vođe Jovančeta. Uređuju logor na Tepsiji. Grade kolibu za družinu i kućicu za kuju Žuju i ognjište za vatru. Dok ostala deca, koja nisu dobila batine, idu u školu, družina boravi u logoru, a kad đaci pođu kući i družina "hajduka" se zajedno sa njima vraća. Dakako, ova tajna nije mogla ostati za dugo. Logor je prvo "otkrila" devojčica Lunja, koja posle silnih rasprava sa dečacima postaje član družine. Lukavi poljar Lijan krene da uhodi "hajduke", kad su roditelji ovih dečaka saznali da im sinovi, umesto u školu, idu negde u šumu. Ovaj deo romana kipi od komičnih situacija kao što je i ona kad poljar Lijan nabasa na tajnu Žujinu kuću i upadne u jamu, ili scena kad roditelji opkole skrovište sa svih strana. Dečaci su se branili bacanjem kromira na napadače. Na kraju su ipak savladani, ali u njihovu odbranu staje Nikoletina Bursać, seoska delija, i spasava ih od kazne. Na uporno navaljivanje seljaka, učitelja Papriku povukoše iz njihove škole, a u selo se ponovo vrati učiteljica Lana. Tako je okončana hajdučija i svi dočekaše zimu u školi. Evropom je besneo rat. Družina čeka proleće. Tu se završava prvi deo romana.

Drugi deo romana

Počinje vešću koju je učiteljica Lana saopštila učenicima. Otpočeo je rat. Beograd je bombardovan. Zaštitnik dečije družine Nikoletina Bursać odlazi u rat. "Toga trenutka prestalo je ono pravo,bezbrižno djetinjstvo đačkog harambaše Jovančeta. Nastalo je jedno drugo djetinjstvo, oprljeno mrazom rata, dječaštvo buntovnika, nekadašnjeg vođe odmetnika iz Prokinog gaja." Okupatorska vlast ("ustaše") oduzima seljacima oružje, vojničku opremu, pljačka žito i stoku, premlaćuje i muči ljude, pali kuće, ubija nejač. Stara družina dečaka se aktivirala. Zadatak im je da motre i obaveštavaju seljane o približavanju ustaša selu. Tako su Jovanče i Stric upozorili Nikoletinu da njegovoj kući idu ustaše i pomogli mu da se na vreme sakrije. Paljenjem vatri, odnosno, dimnim signalima sa obližnjih uzvišenja Lisine i Golog brda, kao i kurirskim načinom obaveštavanja, upozoravali su seljane na dolazak neprijatelja. Stric se jednom izložio smrtnoj opasnosti. Ustaše su na njega pripucale, ali je stradao samo njegov šešir. Jovanče i Mačak spasili su opkoljene Lanu, Nikoletinu i Lijana, pokazavši im put do pećine. U njoj su u toku NOB-a partizani čuvali zaplenjeno oružje i municiju. Čitava Jovančetova četa prošla je kurirski kurs. Prokin gaj postaje partizanska radionica. Roman se završava podatkom da u rat odlazi Jovančetova družina. "Neka bude onako kako ste se dogovorili na poslednjem sastanku u Gaju: oni koji ostanu živi sastaće se opet jednog dana u Prokinom gaju, naložiće vatru u logoru Tepsija i oko nje će pričati o onima koji se nisu vratil
RAZGOVOR O ROMANU:
1. Kako počinje roman? Opisom Prokinog gaja.
2. Kako je izgledao Prokin gaj? Mračna, zapuštena šuma u koju se ulazilo sa strahom.
3. Zašto?Verovalo se da u toj šumi živi drekavac.
4. Po čemu je Prokin gaj bio značajan za decu iz sela Lipova? Tu se nalazila zaravan zvana Tepsija gde su se deca okupljala i grob hajduka Jovančeta, čukundede dečaka Jovančeta, gde su mali hajduci polagali zakletvu.
5. Kako i kad počinje zaplet (sukob)? Kad u selo Lipovo, umesto lepršave učiteljice Lane, dođe namrgođeni učitelj, stariji čovek koga su zbog pijanstva po kazni iz grada poslali u selo.
6. Ko se od učenika najteže mirio sa ovom promenom? Stric, najviši učenik u razredu.
7. Šta on čini da vrati učiteljicu? Moli se neobičnim svecima!
8. Je li pomoglo?Nije, kad je otvorio oči, opet je video antipatičnog učitelja.
9. Šta je zbog toga Stric smislio? Smislio je originalan nadimak za učitelja.
10. Po čemu je značajan čas geografije (zemljopisa)? Na učiteljevo pitanje: "Gdje se uliva Dunav?", Stric prvo odgovori; "U Jadransko more", zatim kaže da se ne ne uliva nigde, nego da ponire kao onaj potočić u Prokinom gaju.
11. Ko šapuće Stricu da se Dunav uliva u Crno more? Devojčica Lunja, Stričeva susetka.
12. Šta čini učitelj kad čuje šaputanje? Šeta besno s prutom kojim je maločas istukao Strica - traži krivca.
13. Šta usput nađe? Crtež-karikaturu i prepoznavši sebe, ljutito pita: - Ko je ovo na škrabao?
14. Šta je tom prilikom jednom zbunjenom i uplašenom učeniku nehotice izletelo iz usta? "Molim, gospodine Paprika."
15. Ko preuzima krivicu na sebe za crtež? Odvažni i hrabri Jovanče.
16. Šta se onda dogodilo? Učitelj izbacuje Nikolicu s prikolicom van, a tad ga napadne kuja Žuja. Nakon toga, da ne bi dobio batine, Jovanče iskače kroz prozor, a učitelj šalje sve đake da ga uhvate.
17. Ko se s decom u šljiviku bori? Poljar Lijan.
18. Ko se pridružuje Jovančetu u odmetništvu? Stric, Nikolica s prikolicom, Vanjka Široki, Đoko Potrk i Nik Ćulibrk.
19. Zašto se nova družina okupila na grobu hajduka Jovančeta? Da polože zakletvu da neće odati tajnu okupljanja i izaberu harambašu.
20. Koga su dečaci izabrali i zašto? Svog druga Jovančeta, čukununuka hajduka Jovančeta, jer je bio među njima najhrabriji.
21. Čime je dečak Jovanče stekao poverenje drugova? Sam je pošao u dubinu šume da bi izabrao mesto za logor; prema svima iz družine odnosi se brižno i privrženo.
22. Šta dečaci rade posle zakletve? Popravljaju krov na starom mlinu kako bi imali sigurno sklonište, i grade kućicu za kuju Žuju.
23. Ko je prvi otkrio njihovo sklonište? Lunja, a potom i lukavi poljar Lijan.
24. Tom prilikom Lijan je imao malu nezgodu, koju? Upao je u maskiranu jamu kod Žujine kućice.
25. Kakva je Žujina uloga bila? Da lavežom upozori družinu na dolazak neželjenih posetilaca.
26. Šta čine roditelji kad saznaju da im deca, umesto u školu, idu u šumu. Organizuju poteru.
27. Šta je vrhunac radnje u prvom delu romana? Smešna borba između roditelja i "odmetnika".
28. Kako su se branili mali hajduci? Gađali su svoje starije krompirima.
29. Na kraju su roditelji pohvatali svoje sinove, ko decu spasava da ne dobiju težu kaznu? Nikoletina Bursać, seoska delija.
30. Šta se dogodilo u školi, pa su deca mirno provela zimu? Na zahtev meštana proteran je namćorasti učitelj, a vraćena učiteljica Lana.
31. Kojim značajnim događajem počinje drugi deo romana? Učiteljica Lana čita vest o bombardovanju Beograda, počeo je Drugi svetski rat.
32. Rat stiže i u selo Lipovo, pa se družina ponovo sastaje; koja im je sada bila uloga? Sa obližnje visoravni iznad sela družina je paleći vatre - dimnim signalima obaveštavala meštane o dolasku neprijateljskih vojnika.
33. Čemu služi pećina što su je kraj potoka otkrili dečaci? Pretvorena je u partizansku radionicu gde je čuvano naoružanje oteto od neprijatelja.
34. Šta se na kraju dogodilo sa Jovančetovom družinom? Svi odlaze u rat uz obećanje da se po njegovom završetku preživeli sastanu u Prokinom gaju i da pričaju o onima koji se nisu vratili.
35. Šta se tebi najviše dopalo u ovom romanu i zašto? 36. Kaži ko od junaka ove priče najviše privlači tvoju pažnju i to obrazloži svojim rečima, ili pročitaj.
36. Kaži ko od junaka ove priče najviše privlači tvoju pažnju i to obrazloži svojim rečima, ili pročitaj.




субота, 28. новембар 2015.





        ЈЕДНО ЗАНИМЉИВО ПУТОВАЊЕ 
                               (састав)
     Једне хладне зимске ноћи заспала сам размишљајући како ће свет изгледати у будућности.

      Сањала сам како постоји машина за одлајак у будућност.
Неки чудни научник ме је питао да ли може да испроба на мени.Тако ју је испробао на мени а ја сам се одјесном створила у скроз другом свету.Тамо су аутомобили летели,а у кућама су домаћини дили роботи који изгледају као људи.Куће су биле велике и све су биле тамноплаве боје.У једној продавници су се продавала само млека,у другој само вода, у трећој само смоки, и у свакој наредној продавници се продавао само по један производ.Одједном ми је зазвонио телефон,извадила сам га из џепа и јавила сам се.Звао је научник да каже да се машина за одлазак у будућност покварила и да не могу да се вратим док је не поправи.Уплашила сам се,али је одједном нешто затрубило и сви грађани су отишли на трг,дотрчали су коњи који су довезли принцезу ,,света будућности''.Принцеза је изашла из своје кочије и рекла да су се појавила нека чудна бића мислећи да су то ванземаљци.Кад одједном трг попуне ванземаљци.Тада сам била сигурна ја је успостављен контакт са ванземаљцима.Испустили су неки зелени гас и успавали грађане и мене.Док смо спавали ванземаљци су мене и још 4 грађана одвели на испитивање на њихову планету.Пробудила сам се и видела моју маму како говори,,Вањице пробудисе требаш ићи у школу''
     Била сам тужна али и срећна што је све то било само сан,ипак је ова стварност лепша.   



               МОЈ  ДЕКА  ЈЕ БИО ТРЕШЊА 

                       АНЂЕЛА  НАНЕТИ 


НАЈЛЕПШИ ДЕЛОВИ  У РОМАНУ СУ:
    
                       1.Тонино учи да се пење на дрво
                       2.Дека Октавиано долази у школу обучен у                                     ,,Божић Бату''
                       3.ноћење код деке Октавиана 
                       4.купање у реци 

ЛИКОВИ:Тонино,Октавиано,Луиђи,Тонинова мама, Тонинов тата,Теодолинда,Антонијета,Флопи,Фелће, Алфонсина,учитељица.

КЊИЖЕВНИ РОД:епика(поезија)
КЊИЖЕВНА ВРСТА:роман 
ПРИПОВЕДАЊЕ У: 1.лицу(сам Тонино), и у 3. лицу 
  

                 СЕЛО                                     ГРАД 
  
Дека:        Октавиано                                            Луиђи 
Бака:         Теодолинда                                         Антонијета